Malo je Srba, ali se družimo i pomažemo

Ako redovno pratite naš serijal o tome kako žive Srbi u inostranstvu, možete i da zaključite da “naš narod nema gde nije stigao”. I zaista, Srba ima u svim delovima sveta, a naša zemljakinja Tijana Brdar, koja radi u Šri Lanki, kao generalni menadžer jednog hotela podelila je sa nama svoje iskustvo. Evo kako je ona za “Halo oglase/Posao” ispričala svoju priču i opisala život Srba u toj zemlji.
“Povratkom iz Amerike, nakon završenih studija iz oblasti internacionalnog biznisa i kulture, avanturistički duh i želja za spoznajom spiritualne Azije, nasuprot materijalističkog Zapada, probudili su u meni potrebu da živim u nekoj od zemalja ovog mističnog kontinenta”, počinje svoju priču Brdareva.
Nakon nekoliko uspešnih intervjua sa kompanijama iz Indije, kako kaže, odlučila je da prihvati ponudu iz Šri Lanke, jer je kao deo slobodnih aktivnosti uključivala igranje košarke, koja je inače obeležila veći deo njenog života.
“Mislila sam, da ću uz košarku lakše da prevaziđem period prilagođavanja, a tako je i bilo. Ovde živim već četiri godine, a kroz sport sam pronalazila snagu i smirenje jer specifičan ritam života u Kolombu, podrazumeva provođenje dosta vremena na haotičnim ulicama. Tropska klima, visoke temperature i velika vlažnost, ljuta i začinjena hrana prvi su nagoveštaji neprilagođenosti sa kojima se svaki zapadnjak suočava”, priča Brdareva svoje prve utiske.
Uspešnim prevazilaženjem inicijalnih poteškoća, promene poslova i mesta stanovanja, odlučila je da nakon jednogodišnjeg života u prestonici, svoj put nastavi na jugu, gde već poslednje tri godine vodi “boutique hotel”.
“Prelazni period mi je olakšao i rad sa Petrom, čiji se put iz Srbije, preko Indije ukrstio sa mojim u istom hotelu. Sada, posle tri godine zajedničkog života i rada, mogu da kažem da smo postali bliski prijatelji”, rekla je ona.
Turizam cveta
Posleratni priliv stranog kapitala, kroz projekte nevladinih organizacija, rekonstrukcija infrastrukture i obnova objekata duž južne obale ostrva posle razornog cunamija, rezultirala je rapidnim razvojem turizma, koji najviše puni državni budžet, pored izvoza čaja i cimeta, koji su osnov privrede, objašnjava Tijana Brdar. Pored ulaganja u turizam, dodaje, stranci su dovođenjem multinacionalnih kompanija otvorili put ka azijskom tržištu i priliku da prošire svoje poslovanje u relativno nerazvijenom poslovnom okruženju.
Plate i troškovi života
Naših ljudi, kako kaže, tamo nema mnogo, svega desetak na celom ostrvu, ali su vezani, nostalgijom, sličnim načinom razmišljanja, optimizmom, egzibicionizmom koji duh Azije ima u sebi.
“Često se viđamo, družimo i pomažemo shodno mogućnostima. Naša mala zajednica je zaista kao porodica. Slobodno vreme provodimo, kao i većina stranaca, uživajući u egzotičnim plažama, socijalizujući se sa lokalnim stanovništvom kroz zajedničke izlete, noćne izlaske, ali i učenju joge i meditacije koja postaje sve popularnija u Zapadnom svetu”, navodi Tijana Brdar.
Prema njenim rečima, međutim, prosečne plate lokalnog stanovništva su niže nego u Srbiji, a troškovi života slični, ako ne i viši. Posebno su visoke cene režijskih troškova i iznajmljivanja stanova, uz obavezu da se kirija naplaćuje unapred godinu dana.
“Ako uz to dodamo, cene alkohola, cigareta i kafe, Šri Lanka je jedna od skupljih zemalja Jugoistočne Azije. Ipak, strane firme su zadržale nivo plaćanja radnika, dovedenih iz matičnih zemalja, što omogućava pridošlicama lagodniji život”, kaže naša sagovornica.
Hrana nije skupa, jer je Šri Lanka bogata ribom iz okeana i raznovrsnim voćem i povrćem.
“Osnova je pirinač, čija su nepregledna polja u unutrašnjosti zemlje dovoljna da snabdeju svaki kutak ovog rajskog ostrva. Stranci, naviknuti na ishranu mesom, nailaze na poteškoće, jer su stanovnici uglavnom vegeterijanci i većina mesnih prerađevina je uvozna i skuplja”, kaže Brdareva.
Nekada kolonija, a danas...
Kuća gde živi i hotel u kojem radi nalazi se između zidina Gale tvrđave, koja neodoljivo podseća na Dubrovnik. Sagrađena je za vreme portugalske kolonizacije. Pre konačnog dobijanja nezavisnosti 1948. grad je, kao i celo ostrvo, svedočio kolonizatorskom uticaju Holanđana i Britanaca, koji su se okoristili o njegove prirodne blagodati. Danas je Tvrđava pod zaštitom UNESCO-a i gradić koji na svakom koraku otkriva burnu istoriju, čijim je promenama uspešno odolevao.
Pored bogatog istorijskog nasleđa, priča naša sagovornica, prirodne lepote se ogledaju i u bogatom biljnom i životinjskom svetu, a raritet je i posmatranje plavih kitova, džinovskih kornjača, slonova, leoparda u nacionalnim parkovima.
U centralnom delu zemlje se, podseća, nalazi i prašuma, jedna od retkih u svetu, koja zajedno sa plantažama čajeva daje zemlji epitet zelene oaze.
Šri Lanka je multikulturalna zemlja, sa većinski budističkim stanovništvom, čije bogatstvo raznolikosti se ogleda i u prisustvu drugih religija: hrišćanstva, hinduizma i islama.