Nemci rade od jutra do mraka – da li ste na to spremni?

Arbajt, arbajt, arbajt – to je jedna od prvih asocijacija na Nemačku, ne računajući pivo i dobre automobile. Zato i ne čudi što je Nemačka jedna od ekonomski najrazvijenijih zemalja Evrope, a takav status duguju svojoj radnoj etici i rigoroznom sprovođenju zakona.
Nemački narod je širom sveta poznat kao disciplinovan, marljiv i vredan, a te osobine prožimaju sve aspekte njihove kulture. Kladioničari često vole da kažu "Nemac igra 90 minuta, ne staje", a takvi su i kada je posao u pitanju - ne staju.
Tako je ukratko za “Halo oglase Posao” prokomentarisao tu zemlju Miroslav Lukić (37) iz Negotina. Lukić je na privremenom radu u Nemačkoj bio kao radnik na građevini, gde je video kako se naši ljudi snalaze u takvom okruženju. Pristao je za naše čitaoce da otkrije i detalje, ali da mu ne objavimo sliku. Pristali smo i mi i postavili smo mu nekoliko pitanja.
Na pitanje kako žive Srbi u Nemačkoj, kakvo im je radno vreme tamo, odgovara da žive kao sav normalan svet, samo se radi od jutra do maraka. Subotom i nedeljom ljudi odmaraju, ima firmi koje rade i subotom ali su retke, sve zavisi šta se radi, hitnost posla, sve to utiče.
Standard života, nastavlja, zavisi od mesta u kojem se nalazite ali pre svega od vaših prohteva.
“Ako se živi skromno može se i uštedeti ali ako se bahatite ne piše vam se dobro. To odmah zaboravite, jer platu možete potrošiti jako brzo. Bilo je slučajeva gde su ljudi celu platu trošili na alkohol, naši ljudi. Ali oni su to odabrali i tako žive. Ako živite normalnim životom, normalno se hranite, može i da ostane nešto novca. Ja sam se hranio kao i kod kuće u Srbiji, nisam ručao po kafanama. Ljudi ovde žive u zabludi da je tamo život lagodan, veliki broj ljudi plaća kiriju i živi na kredit”, objašnjava naš sagovornik.
Ima naših građevinaca, lekara, medicinskog osoblja...
Prema njegovim rečima, Srbi koji odlaze u Nemčku, poslove mahom nalaze u građevinskom sektoru.
“Najčešće poslove koje naši ljudi rade uglavnom su vezani za građevinu, građevinska bravarija (gelenderi, ograde), jer Nemci to slabo hoće da rade. Plata zavisi od firme, zavisi koja je struka u pitanju i od toga koliko su stručni. U odnosu na naše plate plaćeni su dosta više, kod njih postoji propisan minimum od 8,5 evra na sat, pa na gore”, objašnjava Lukić.
Ima i naših doktora, medicinskih sestara i medicinskih tehničara, dodaje on, ali je to vrlo mali broj ljudi.
“Tražene profesije su mahom u sektoru građevine, a sad trenutno se dosta traže i medicinske sestre, doktori, nema ni vozača koji bi vozili autobuse i vozove, jer Nemci to jednostavno neće da rade”, navodi on.
Stranci mesečno zarade 1.600-1.700 evra mesečno
Koliko naši ljudi plaćaju kirije, koliko košta život, hrana, odeća, a kolike su prosečne plate za strance, teško je reći, kaže on, jer sve zavisi od mesta do mesta, da li je u pitanju centar, periferija ili selo.
“Kirija može biti 500 evra, a može biti i 2.000 pa čak i 3.000 evra. Sve zavisi koliki je stan gde žive i koji je grad, od kvadrature zavisi i cena. Hrana, u odnosu na naše standarde, je jeftinija, ali količina novca koja se troši na hranu zavisi od toga da li kuvate, da li kupujete gotova jela ili se hranite u restoranu. Što se odeće tiče ima skupih komada, ali su sniženja velika i tada možete proči zaista jeftino”, rekao je Lukić.
Odeća se, kaže on, kupuje i po normalnim cenama ali većina kupuje kada je rasprodaja po sniženim cenama. Prosečne plate za strance su oko 1.600 – 1.700 evra mesečno. Postoje ljudi koji rade za 2.500- 3.000 evra ali ima i onih koji rade za 700 - 800 evra i to su obično ljudi koji rade pola radnog vremena.
U legalne tokove se prelazi teško, ali moraju se steći papiri i radna dozvola, drugačije ne može, tvrdi naš sagovornik.
“Ako nemate papire, dok ih ne dobijete, ne možete da pređete u legalne tokove. Do papira dolazite stupanjem u bračnu zajednicu sa nemačkim državljaninom, a bilo je i slučajeva gde su ljudi radili koristeći hrvatski pasoš ili bugarski, jer su to zemlje EU i zakon EU to dozvoljava”, naveo je Lukić.
Nemačka mi se jednostavno desila
Na pitanje otkud on tu, odgovara da mu se Nemačka jednostavno desila.
“Ja sam preko firme otišao tamo. Nemačka firma ugovori posao, onda ga da firmi iz Srbije, a naša firma pošalje radnike. Papiri se predaju u ambasadi, to mora sve da bude čisto, da bi prošli kontrolu, jer ako si problematičan u svojoj zemlji bićeš i tamo, to im je logika. Morate proći sve lekarske preglede i onda idete da radite sa urednim papirima koji se predaju u Štutgartu gde postoji posebna služba koja se time bavi. Onda opet sledi provera, prvo radnika, a posle i provera gradilišta, da li je fiktivno ili stvarno postoji pa tek onda dobijate odobrenje, naravno ako je sve u redu”, rekao je Lukić.
U slučaju da dođe kontrola, i uhvati neprijavljenog radnika, sledi momentalno proterivanje, to se jednostavno ne sme.